Iz ljubavi prema gradu
Verujemo da politika ne treba da bude samo borba protiv — već i borba za. Za grad u kom živimo, za ono što nas povezuje, za sve što vredi sačuvati. Zato smo stvorili ovaj kutak – da podelimo razloge zbog kojih volimo Kragujevac.
Ovo je prostor za lepe reči i tople priče o gradu. O šetnjama kroz Šumarice, o mirisu jutra na Vašarištu, o ljudima koji te pozdrave čak i kad te ne znaju. O mestima i trenucima koji nas podsećaju da ovaj grad nije samo tačka na mapi — on je dom.
Tekstovi u ovom delu biće pisani iskreno i otvoreno, bez politike i dnevnih tema, spremni da se podele, da ih pošaljete prijatelju, da podsete i nas i druge zašto se vredi boriti za ovo mesto.

Za Miloša
Tvoj ujak, Saša
Znaš, nisam ni slutio koliko si bio velik. Koliko si tihim koracima ostavljao trag koji ne bledi.
Gledao sam te kako odrastaš, kako se smeješ, kako sve radiš po svojoj meri — bez buke, bez potrebe da te iko primeti. Uvek si bio dobar, ali nisam znao koliko dobar. Koliko si zapravo voleo ljude, prirodu, ovaj grad. Koliko si davao, i kad nisi imao.
Sad, kad te nema, tek shvatam koliki si bio čovek. Sram me je što nisam to video ranije, što nisam više razgovarao s tobom o svemu onome što te je pokretalo. Dok si stajao pred buldožerima i branio reke i planine, ti si zapravo branio sve nas — i one koji su ćutali, i one koji nisu ni razumeli. Tvoje srce bilo je veće od svega toga.
Nikada nisi tražio ništa. Samo si verovao da svet može da bude bolji ako se boriš za pravu stvar. I bio si u pravu. Zato tvoja borba živi dalje — u tvojim prijateljima, u tvojoj deci, u svima nama koji smo te voleli i tek sad shvatamo koliko.
Nedostaješ, mali moj. I hvala ti što si nas podsetio da se čovek ne meri snagom, nego dobrotom.
